Nakon više od godinu dana provedenih u Njemačkoj, Sadam se odlučio vratiti u svoju rodnu Bosnu. Umjesto da nastavi sa radom u građevinskoj firmi, koja mu je donosila solidan prihod, odlučio je da promijeni životne planove i da se posveti nečemu potpuno drugačijem.
Još kao dijete uz roditelje je naučio dosta o stoci, stoga je odlučio da kupi koze i započne vlastiti posao uzgoja. Želio je biti bliže porodici, a opet imati solidan posao, kako bi ih mogao uzdržavati. Na samom početku nije ni slutio da će se njegova ideja ostvariti, akamoli pretvoriti u farmu. Danas u Eko farmi Vranduk ima 45 koza, od toga 37 muznih. Briga o njima i nije tako jednostavna kako izgleda, ali Sadam se ne žali.
Rad na građevini zamijenio je stočarstvom i kako kaže ne kaje se. Sada je bliže svojoj porodici, supruzi, djeci i roditeljima. Kao složna porodica, uvijek su tu jedni za druge. Svako ima svoju obavezu i zadatke. Dok Sadam vodi koze na ispašu, njegova supruga pravi domaći koziji sir.
Sadam kaže kako je najveća potražnja za mlijekom bila 2019. godine za vrijeme korona virusa, ali da i sada ne manjka potražnje. Kupaca ima iz različitih krajeva Bosne i Hercegeovine, ali ipak ponajviše iz Zenice. Onih koji se iznova vraćaju po mlijeko i sir ima najviše i najbolja su reklama porodici Ibrahimagić. Pored mliječnih proizvoda Ibrahimagići proizvode i mehleme od kozijeg mlijeka, a za svoje potrebe imaju i ribnjak te brojne druge domaće životinje.
Detaljnije o ovoj priči saznajte u videoprilogu kolegice Mersihe Zahirović.
