Ključni uzrok inflacije u BiH ne leži isključivo unutar domaće ekonomije.
Blagi rast potrošačkih cijena u februaru na prvi pogled ne djeluje zabrinjavajuće. Međutim, kada se podaci stave u širi kontekst, jasno je da inflacija u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja jedan od glavnih problema, a ne prolaznu fazu.
Prema zvaničnoj statistici, cijene su u februaru porasle za 0,3 posto u odnosu na januar, dok je godišnja inflacija dostigla 3,1 posto. Istovremeno, projekcije za ovu godinu govore o dodatnom rastu, uz očekivanu inflaciju od 3,4 posto. Tek u narednoj godini nazire se blago smirivanje, ali bez povratka na nivoe koji bi se mogli smatrati dugoročno stabilnim.
Inflacija koja ne jenjava, već mijenja tempo
O problemu inflacije u Bosni i Hercegovini ranije smo govorili zbog naglih skokova cijena, danas sve više govorimo o tome što je još uvijek prisutna. Ekonomija se suočava s kontinuiranim pritiskom koji postepeno nagriza kupovnu moć stanovništva.
Ovakva dinamika je posebno opasna jer stvara privid stabilnosti. Građani se navikavaju na stalna, ali manja poskupljenja, dok ukupni troškovi života rastu znatno brže nego što to sugerišu mjesečni procenti. U praksi, to znači da plata koja je prije godinu dana pokrivala osnovne potrebe danas to čini znatno teže.
Zavisnost koja skupo košta
Ključni uzrok inflacije u BiH ne leži isključivo unutar domaće ekonomije, ona je u velikoj mjeri refleksija globalnih kretanja. Cijene hrane, energenata i sirovina formiraju se na međunarodnim tržištima, a Bosna i Hercegovina kao uvozno zavisna ekonomija te promjene preuzima gotovo bez amortizacije.
Drugim riječima, kada poskupi nafta ili žitarice na svjetskom tržištu, posljedice se vrlo brzo osjete i na našim policama u marketima. Sve ovo našu ekonomiju čini posebno ranjivom na vanjske skokove cijena, od poremećaja u lancima snabdijevanja do geopolitičkih tenzija.
Dodatni problem je ograničen manevarski prostor domaćih institucija. Bez snažnih proizvodnih kapaciteta i diverzifikacije izvora snabdijevanja, reakcije na krizu svode se na ublažavanje posljedica, a ne na njihovo sprečavanje.
Oprezni optimizam ili preuranjena očekivanja
Procjene da bi inflacija naredne godine mogla pasti na oko 2,7 posto temelje se na pretpostavci smirivanja globalnih prilika. Ali, takav scenario zavisi od niza faktora koji su van domašaja domaće politike, od stabilnosti energetskog tržišta do geopolitičkih odnosa velikih sila.
Ankete među finansijskim institucijama pokazuju blagi pad inflacionih očekivanja, što ukazuje na određeni optimizam. Ipak, takva očekivanja često više odražavaju želju za stabilizacijom nego realnu sigurnost da će do nje zaista doći.
U konačnici, inflacija u Bosni i Hercegovini ostaje kompleksan fenomen u kojem se prepliću globalni i lokalni uticaji. Bez ozbiljnijih strukturnih promjena, teško je očekivati dugoročnu stabilnost cijena. Građani, s druge strane, nemaju luksuz čekanja, oni se s inflacijom suočavaju svakodnevno, na kasi u prodavnici.
IZVOR: Hayat.ba
