Bijela kuća nije konkretno odgovorila hoće li Trump prihvatiti sporazum koji bi Iranu omogućio obogaćivanje urana u civilne svrhe u budućnosti.
Predsjednik Donald Trump namjerava pregovorima okončati rat u Iranu, što je potvrdio i svojom objavom o privremenom prekidu vatre između Izraela i Libana. Iako su Washington i Teheran i dalje daleko od dogovora, Trumpova ponuda da u Bijeloj kući ugosti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i libanskog predsjednika Josepha Aouna najnoviji je pokazatelj promjene američkih ciljeva u samo nekoliko dana, piše Politico.
Prošle sedmice predsjednik je izraelske napade na Hezbollah u Libanu nazvao “zasebnim okršajem” i insistirao na tome da to nije dio sporazuma o prekidu vatre s Teheranom. Međutim, pritiskom na Netanyahua da zaustavi razornu kampanju bombardovanja, Trump je uklonio potencijalnu prepreku miru u Iranu. Nakon što pregovori prošlog vikenda u Pakistanu nisu donijeli pomak, Trump se – suočen s rastućim troškovima za potrošače i padom popularnosti – čini sklonijim barem nekim zahtjevima Teherana nego što to njegov javni stav sugerira.
“Mislim da bi prihvatio više kompromisa jer očajnički želi da se ovo završi”, rekao je visoki zvaničnik iz Zaljeva upoznat s mirovnim pregovorima, pod uslovom anonimnosti.
“Trump je ozbiljan u namjeri da pregovara i očajnički želi ovo okončati, ali Iranci mu zasad odbijaju dati ono što mu treba kako bi spasio obraz i izašao iz svega.”
Tajni pregovori se nastavljaju
Uprkos izjavi potpredsjednika JD Vancea da je već predao američku “konačnu ponudu” u Islamabadu, tajni pregovori su u toku. Dva dana nakon što je rekao da su novi pregovori na visokom nivou pitanje dana, predsjednik je u četvrtak, prije polaska za Las Vegas, novinarima izjavio da bi se nova runda direktnih pregovora mogla održati već ovog vikenda.
“Iran želi dogovor, a mi s njima vodimo vrlo ugodne pregovore”, rekao je, ponovivši svoju crvenu liniju da Iran ne smije imati nuklearno oružje. Naveo je da su “danas spremni učiniti stvari na koje prije dva mjeseca nisu pristajali.”
Činilo se da je Trump odbacio ideju da bi sporazum mogao uključivati 20-godišnji moratorij na iransku sposobnost obogaćivanja urana, ali je izričito isključio samo posjedovanje oružja. U četvrtak nije direktno rekao da Iran nikada neće moći obogaćivati uran.
“Imamo vrlo jasnu poruku da ga neće imati ni za 20 godina, da neće imati nuklearno oružje. Nema nikakvog ograničenja od 20 godina”, rekao je Trump.
Bijela kuća nije konkretno odgovorila hoće li Trump prihvatiti sporazum koji bi Iranu omogućio obogaćivanje urana u civilne svrhe u budućnosti.
“Predsjednik Trump, potpredsjednik Vance i pregovarački tim vrlo su jasno postavili američke crvene linije”, rekla je glasnogovornica Karoline Leavitt.
“Očaj Iranaca da postignu sporazum samo će rasti zbog vrlo efikasne pomorske blokade predsjednika Trumpa koja je sada na snazi i koja usmjerava tankere s naftom prema velikom, prekrasnom Američkom zaljevu.”
Ključne tačke spora
Međutim, prema dvjema osobama upoznatim s pregovorima, kojima je odobrena anonimnost, 20-godišnji moratorij zapravo je prijedlog administracije i ključni dio američkog plana od 14 tačaka. Iran je, kažu, ponudio samo petogodišnji prekid. Trump također zahtijeva da Iran pristane odreći se svojih zaliha djelimično obogaćenog urana, koje bi preuzela dogovorena treća zemlja. Iran to zasad odbija. Trump je u četvrtak novinarima rekao da je Iran “pristao vratiti nam nuklearnu prašinu koja je duboko pod zemljom”, no Teheran tu tvrdnju još nije potvrdio.
Ove sporne tačke jasno pokazuju da, uprkos insistiranju Trumpa i Vancea da “drže sve karte” u pregovorima, Iran je pokazao sposobnost da podnese blokade i bombardovanja, istovremeno zadržavajući kontrolu nad globalnim tržištima ograničavanjem prometa u Hormuškom moreuzu.
Zbog zastoja su mnogi svjetski lideri i analitičari skeptični da se dogovor može brzo postići, pogotovo s obzirom na to da je za nuklearni sporazum iz 2015. – poznat kao JCPOA – trebalo dvije godine pregovora između Irana, SAD-a i pet drugih zemalja, i to nakon dugogodišnjih rasprava, sankcija i preliminarnih dogovora.
“Iran trenutno u rukama drži puno aduta. Bojim se da je to realnost”, rekao je finski predsjednik Alex Stubb tokom posjete Washingtonu ranije ove sedmice.
Globalne posljedice i rastući pritisak
Trumpov ovosedmični potez nametanja blokade u Hormuškom moreuzu pokušaj je da se neutralizira glavna iranska poluga moći i prisili Teheran za pregovarački sto. Iako blokada presijeca iransku ekonomsku žilu kucavicu – izvoz nafte – ona također pogoršava krizu opskrbe koja proizlazi iz iranskih višesedmičnih ograničenja prometa kroz taj ključni plovni put.
“Namjera je poručiti Iranu da imamo opcije, da ne mogu samo čekati i nadati se boljem dogovoru”, rekao je Eyck Freymann, saradnik Hoover instituta na Univerzitetu Stanford. “Ali naša pregovaračka moć nije tako velika jer i Iran uviđa da što je moreuz duže zatvoren i što cijene nafte više rastu, to je situacija politički teža za predsjednika.”
Bijela kuća je poručila da vojska može održavati blokadu koliko god bude potrebno. No, analitičari vjeruju da bi produžena blokada mogla imati visoku cijenu, ne samo zbog povećanog rizika od globalne recesije uzrokovane nestašicom nafte, već i zbog same operacije koja uključuje oko 10.000 američkih mornara, marinaca i zrakoplovaca, iscrpljujući vojne resurse i spremnost. Direktor budžeta Bijele kuće Russ Vought rekao je zakonodavcima u srijedu da administracija nije odredila ni “okvirni” iznos sredstava potrebnih od Kongresa za sukob s Iranom.
“Može li taktičko pojačavanje pritiska na nekoliko sedmica, čak i ako kratkoročno nanese više boli, osigurati Bijeloj kući bolji dugoročni sporazum koji će obuzdati Iran? Možda. Ali ključni razlog zašto Trump želi pronaći izlaz jeste to što se kampanja bombardovanja Irana bliži kraju. Svaki projektil dugog dometa koji sada ispalimo slabi našu moć odvraćanja u sukobu s Kinom”, nastavio je Freymann.
Trump, koji želi izbjeći veći sukob s Pekingom uoči planiranog posjeta sljedećeg mjeseca, dopustio je da barem jedan kineski tanker nafte prođe kroz blokadu ove sedmice, pokazuju podaci o brodskom prometu.
Utjecaj na svijet
“Iran finansira svoju ekonomiju izvozom nafte u Kinu, pa ako predsjednik želi održati pritisak, morat će se pobrinuti da ta nafta ne napusti Zaljev”, rekao je Jamil N. Jaffer, bivši savjetnik Odbora za vanjske odnose Senata.
“Ako SAD to ne bude provodio, onda nema značajnijeg dodatnog pritiska na Iran osim ponovnog pokretanja bombardovanja ili otvaranja tjesnaca uz pratnju brodova.”
Širom svijeta, zemlje se pripremaju za potencijalni utjecaj blokade. Šef Međunarodne agencije za energiju rekao je u četvrtak za Associated Press da Evropa ima zaliha mlaznog goriva za “možda šest sedmica” prije nego što bi nestašica nafte uzrokovala masovna otkazivanja letova.
“To je ekonomska ‘igra kukavice’, a Evropljani i Azijci su uhvaćeni u sredini”, rekao je evropski diplomata pod uslovom anonimnosti. “Ne vidim kako Iranska revolucionarna garda može izgubiti, jer oni nemaju šta izgubiti, ili imaju puno manje.”
“Diverzifikacija izvoza cjevovodima i rutama izvan Hormuza djelimično ublažava gubitke, ali nisam siguran koliko dugo ta zaobilazna rješenja mogu potrajati, jer ih Iran uvijek može presjeći ako ovo počne doživljavati kao rat iscrpljivanjem.”
Ako Trump na kraju prekine blokadu i prihvati sporazum s bilo kakvom mogućnošću budućeg obogaćivanja urana, to će otvoriti pitanja o predsjednikovoj strategiji.
“Ovaj rat je prouzrokovao ogromnu materijalnu štetu i ljudske žrtve, a da ne spominjemo izolaciju u koju je doveo Sjedinjene Države”, rekao je Christopher Hill, peterostruki američki ambasador koji je služio pod demokratskim i republikanskim predsjednicima. “S obzirom na to da se ključni dijelovi pregovora vrte oko pitanja koja su bila dobro poznata te mukotrpno raspravljena i riješena prije više od deset godina u sklopu sporazuma JCPOA, teško je opravdati, pa čak i objasniti, šta se dogodilo u proteklih mjesec dana.”
IZVOR: Hayat
