Jučer je navršeno 40 dana od katastrofalnog požara u Domu penzionera u Tuzli, najveće tragedije u ovom gradu u postratnom periodu, u kojoj je život izgubilo 17 štićenika, dok je više od 30 osoba povrijeđeno.
Iako je od tog kobnog 4. novembra prošlo dovoljno vremena da se očekuju barem osnovni odgovori, javnost i dalje ostaje bez jasne slike o tome šta se zaista dogodilo, ko snosi odgovornost i šta je konkretno učinjeno kako bi se spriječilo ponavljanje slične tragedije.
Umjesto informacija koje bi donosile osjećaj pravde i sigurnosti, građani svjedoče dugoj tišini institucija. Vidljivih pomaka u radu pravosudnih i policijskih organa za sada nema, barem ne onih koji su dostupni javnosti. Nakon početnih, manjih i sporadičnih protestnih okupljanja, očigledno je da pritisak javnosti slabi, a što onima koji moraju snositi odgovornost očigledno i odgovara.
Iz Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona ranije je saopćeno da je tehnički uzrok požara bio kratki spoj na priključnom kablu radioprijemnika, koji je bio priklješten između madraca, zida i metalnog dijela kreveta. No već tada je bilo jasno da utvrđivanje samog uzroka predstavlja tek početak mnogo šire istrage, koja treba obuhvatiti moguće propuste u nadzoru, održavanju instalacija, protivpožarnoj zaštiti, organizaciji rada i upravljanju ustanovom.
Tužilaštvo je formiralo poseban istražni tim, a predmet je okarakterisan kao izuzetno složen. Prema ranijim informacijama potvrđenim za naš portal, u istragu su uključeni vještaci građevinske, arhitektonske i protivpožarne struke, koji provode obimna vještačenja, saslušanja i analize. Istražni organi su naveli da je riječ o procesu koji zahtijeva vrijeme, te da očekivanja javnosti o brzoj istrazi nisu realna.
Grad Tuzla, kao osnivač ustanove, nakon tragedije razmatrao je stanje u Domu penzionera, donio određene zaključke i naložio hitne mjere, uključujući preglede instalacija i adaptaciju objekta. Ipak, 40 dana poslije, suštinska pitanja i dalje su bez odgovora – ko je zakazao, gdje je sistem napravio greške i hoće li iko za njih snositi odgovornost.
Četrdeset dana nakon tragedije ostaje gorak osjećaj da sistem, koji bi trebao biti najefikasniji upravo u trenucima kada je najteže, još jednom nije pružio ono što građani očekuju. Porodice stradalih, ali i cijela zajednica, čekaju istinu i pravdu. Bez toga, rana koja je otvorena tog novembarskog dana teško može zacijeliti.
Tatabrada.ba/Tuzla info
