Mensura Gerguri ima 40 godina, majka je dvojice dječaka, magistrica ekonomije, žena koja je nekada imala brojne planove, snove i svakodnevne obaveze. Danas se, međutim, njen život svodi na borbu s teškom i kompleksnom bolešću, neizvjesnošću i nadom da će konačno pronaći ljekarski tim koji će joj moći pomoći.
Iza Mensure je čak deset operacija. Umjesto olakšanja i povratka normalnom životu, svaka nova intervencija, nažalost, dodatno je komplikovala njeno zdravstveno stanje. Danas je nepokretna i ne može čak ni sjediti, a svakodnevica joj je obilježena konstantnom borbom s bolovima i izrazitim fizičkim ograničenjima.
Sve je počelo bolovima u području karličnog dna. Međutim, uprkos brojnim pregledima, dugo nije bilo moguće utvrditi šta se tačno dešava u njenom organizmu. Vremenom su joj dijagnosticirani rektokela, enterokela i cistokela, odnosno različiti oblici spuštanja organa karličnog dna.
Uslijedile su operacije, ali nijedna nije donijela očekivani rezultat. Naprotiv, nakon svakog zahvata Mensurino stanje postajalo je sve teže, a komplikacije su se nizale.
Njena konačna dijagnoza danas potvrđuje koliko je riječ o ozbiljnom i složenom zdravstvenom problemu.
Kompleksni multikompartmanski poremećaj karličnog dna s velikom rektokelom, enterokelom, cistokelom, apikalnim vaginalnim descenzusom, izraženim perinealnim i anorektalnim spuštanjem, proširenim levatornim hijatusom i poremećajem funkcije debelog crijeva, uz postoperativne priraslice te fibrozno tkivo nakon ventralne rektopeksije s mrežicom, hipertonus levatora ani sa miofacijalnim hroničnim karličnim bolom te izrazitim funkcionalnim ograničenjem.
Iza ove kompleksne medicinske terminologije krije se svakodnevica žene koja se bori da ponovo dobije priliku za život bez nepodnošljivih bolova.
U Bosni i Hercegovini, prema dosadašnjem iskustvu i dostupnim mogućnostima, Mensura trenutno nema adekvatan multidisciplinarni tim stručnjaka koji bi mogao preuzeti njen izuzetno komplikovan slučaj.
Uz pomoć i solidarnost dobrih ljudi, ove godine uspjela je otići na liječenje u Tursku, gdje je podvrgnuta još jednoj operaciji. Nažalost, ni ovaj put rezultat nije bio onakav kakvom se nadala. Posljedice prethodnih operacija, priraslice i promjene u tkivu dodatno su otežale liječenje, pa rješenje za njene zdravstvene probleme još uvijek nije pronađeno.
Mensura danas često razmišlja o tome koliko bi njen put bio drugačiji da je na samom početku bila postavljena tačna dijagnoza.
Kako i sama kaže, da je ranije otkriveno šta se zaista dešava u njenom organizmu, možda bi se sve moglo riješiti jednostavnije, jednom odgovarajućom operacijom. Umjesto toga, prošla je deset zahvata, a posljedice su promijenile svaki segment njenog života.
Ipak, uprkos svemu što je prošla, Mensura nije izgubila ono najvažnije – volju za životom.
Oni koji je poznaju opisuju je kao vedru, veselu i pozitivnu osobu. Njena bolest promijenila je njeno tijelo, ograničila kretanje i oduzela joj brojne mogućnosti, ali nije uspjela ugasiti njen duh.
„Moja duša je ista, tijelo se promijenilo, ali ja i dalje imam ogromnu želju za životom“, poručuje Mensura.
Iza ove rečenice stoji mnogo više od optimizma. Stoji majka koja želi biti uz svoje dječake, žena koja želi ponovo živjeti bez bola, sjediti, kretati se i obavljati svakodnevne stvari koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Mensurina priča nije samo priča o bolesti i deset operacija. To je priča o dugogodišnjoj borbi, neizvjesnosti, propuštenim prilikama za pravovremenu dijagnozu, ali i o nevjerovatnoj snazi žene koja, uprkos svemu, ne odustaje.
Danas joj je potrebna nova prilika za liječenje, stručan multidisciplinarni tim koji će sagledati cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pronaći najbolji mogući put za njeno dalje liječenje.
Mensura ne traži ništa više od prilike da ponovo živi život kakav je imala prije bolesti. Da bude majka koja može zagrliti svoju djecu bez bola, žena koja može sjediti, hodati i ponovo osjetiti slobodu vlastitog tijela.
Njeno tijelo je prošlo kroz deset operacija, ali njena želja za životom ostala je nepokolebljiva.
