U Mezgraji kod Ugljevika, uz šum vode i miris svježe samljevenog brašna, živi priča o upornosti, porodičnom nasljeđu i neobičnoj hrabrosti. Dvije sestre nastavile su ono što je započeto prije generacija – očevu vodenicu, mjesto koje je danas mnogo više od običnog mlina.
Iako se ovaj posao tradicionalno veže za muškarce, ove žene su odlučile drugačije. Vodenica je u njihovoj porodici drugo koljeno, a prvi kamen postavila je baka Nata. Od nje je sve krenulo, a ljubav prema ovom zanatu prenosila se s koljena na koljeno.
”Ova vodenica je ostala nama od mog oca. Napravljena je 1939 godine. Ovu vodenicu je pokrenula moja baka i poznatija je pod imenom Natića vodenica.”
Kćerka Slađana obećala je ocu da će nastaviti njegovim stopama – obećanje koje danas živi kroz svaki okretaj vodeničkog kamena. Kako sama kaže, posao nije nimalo lak. Često zahtijeva fizičku snagu, strpljenje i veliku posvećenost. Ipak, Slađana je danas jedina žena koja se u ovom kraju bavi ovim poslom, čuvajući ne samo vodenicu, već i uspomenu na oca.
„Svaki dan idem u vodenicu, nastavila sam to da radim. Prvo kad dođem zaspem žitarice, naštimam kamen da okreće, na koju brzinu. Kad sameljem, onda to sve prosijavam, pa zatim prebacujem u posude i pakujem. Nije lako uopšte, ali radim iz ljubavi, što znam da bi njemu to značilo. Meljem razno brašno: kukuruzno, pšenično, raž, heljdu. Sve je nastavljeno kako je on započeo”
Mjesto koje je nekada služilo isključivo za mljevenje žita, danas je prava mala oaza. Vodenica u Mezgraji postala je simbol porodične tradicije, ženskog prkosa i poštovanja prema prošlosti – dokaz da se naslijeđe može čuvati i rukama onih od kojih to rijetko ko očekuje.
Cijelu priču možete pogledati na YouTube kanalu televizije Tatabrada.
VIDEO:“Mislim da sam JEDINA ŽENA koja se bavi ovim POSLOM!”
