Jusuf Okić iz Škahovice kod Gračanice preživio je nemoguće. U svim nesrećama koje su ga snašle bilo je i trun sreće zbog koje je preživio.
”Od djetinjstva pa dalje imao sam sve teže i teže tjelesne povrede. Posljednja je bila prije tri godine. U šumi smo sjekli drva i nakon što smo završili taj posao ja sam otišao sam pokupiti granje. Otišao sam frezom. Završio sam posao i krenuo kući. U tom trenutku ugledao sam još jednu granu koja visi na drvetu. Pokušao sam je dohvatiti i odsjeći ali nisam uspio. Sjeo dam na frezu i htio krenuti kući. Međutim, grana se odlomila i pogodila me pravo u glavu. Udarac grane probio mi je glavu i oštetio oko.”
Jusuf se dalje od trenutka ne sjeća mnogo, jer se od udarca onesvijestio. Nakon neko vremena došao je sebi i pokušao se pribrati da pozove pomoć. Sjeća se da je otišao malo dalje od mjesta nesreće i da je naišao komšija koji ga je spasio. Jusufu je ova povreda ugrozila život i ostavila fizičke posljedice.
”U bolnici sam bio sedam dana. Nakon toga sam došao kući. Otkaza mi jedna noga, pa druga. Rekli su mi da su mi ostali krvni ugrušci. Bog mi je dao snage i nekako se osjećaj u ruke i noge vratio. Nije onako kako je bilo ali dobro je.”
Prisjetio se i djetinjstva i tad ga je pratila loša sreća pa ga je jedne prilike napao roj pčela.
”Kad sam bio dijete, kad sam imao dvanaest godina, napao me roj pčela. Otišao sam do košnica i htio uzeti malo meda. Pčele su me toliko izujedale da sam jedva ostao živ. Ležao sam petnaest dana.”
Jusuf je krenuo u srednju školu. Jedne prilike dok je igrao odbojku na času tjelesnog odgoja pao je i razbio glavu. Pri tome je dobio teški potres mozga pa je tri mjeseca proveo kod kuće kako bi se oporavio. To mu je bila prva, ali ne i posljednja povreda glave.
Drug povreda glave desila se na poslu u Puli. Željezna šipka pogodila ga je u glavu i za malo oštetila mozak. Milimetri su presudili.
”Ne znam ni ja kako sam ostao živ. Falio je milimetar da mi ošteti mozak. Ta šipka je samo okrznula mozak. Da je udarac bio samo malo jači poginuo bih.”
Jusuf je nakon ove povrede oporavljao jako dugo. Neko vrijeme je bio u bolnici u Hrvatskoj ali počeo je rat i morao se vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
”Nisam se više mogao liječiti tamo pa sam se morao vratiti kući. Nisam bio sposoban da putujem. Imao sam pratnju, ali je to putovanje za mene bilo jako naporno.”
Kada je stigao kući oporavak je bio težak. Kako i sam kaže želio je samo mir i tišinu. Smetalo mu je i kucanje zidnog sata.
Iako se čini da čovjek poslije ovih povreda ne može nastavi živjeti normalno, Jusuf dokazuje baš suprotno. Oporavio se i nastavio dalje, ali i nesreće su ga nastavile pratiti.
Jednog dana krenuo je na posao motorom. Usput je sreo poznanika i povezao i njega. Kada je bio blizu Gračanice naišao je autobus.
”Naišao je autobus i udario me. Bacio me deset metara dalje. Čovjek koji je bio sa mnom samo je pao a ja sam se povrijedio. Od udara autobusa kaciga mi je pukla. Točak autobusa mi je prošao pored same glave. Imao sam ludu sreću”
Jusufu je ova nesreća uzrokovala teške povrede unutanjih organa i oštećen mu je desni bubreg.
Nakon nekoliko godina Jusufa je pogodila nova nesreća. Nastradao je od strujnog udara.
”U firmi sam bio novi radnik i brzo sam dobio unapređenje. Postao sam dežurni bravar. Prošao sam obuku i počeo raditi novi posao. To je bilo nešto kao upravljanje strujom. Imao sam HTZ opremu, sve je bilo po propisu, ali nisam znao isključiti glavnu sklopku, to jest struju. Činilo se kao da je sve u redu, međutim, prilikom rada napravio sam kratki spoj. To je toliko jako puknulo i ta sila me bacila nazad. U toj hali bio je ogroman stub, srećom ja sam pao pored njega. Proudio sam se u bolnici i shvatio da sam sav u zavojima i ništa nisam vidio. Mislio sam da sam oslijepio.”
Ovu nesreću izdvaja kao najtežu, upravo zato što je imao opekotine četvrtog stepena i što neko vrijeme nije vidio. Vid mu se kroz neko vrijeme vratio, ali oporavak je bio dug. Godinu dana je bio na bolesničkoj postelji.
Jusuf je doživio mnogo nesreća, ali on ne nosi priču o smrti nego priču o životu koji je unatoč svemu nastavio. On danas živi sretno sa svojom porodicom.
Video o ovoj priči, odnosno Jusufovu ispovijest možete pogledati na YouTube kanalu televizije Tatabrada.
VIDEO: Trebao umrijeti bezbroj puta – ALI NIJE! Nesreće ga prate cijelog života
Preživio je nemoguće: Tri teške povrede glave i udar struje visokog napona!
