Kasetne bombe često padaju gotovo istovremeno, stvarajući desetine manjih zona udara na velikom području
Prema istrazi lista Haaretz, dok je na početku rata samo 5 posto projektila lansiranih iz Irana probijalo odbranu i pogađalo ciljeve u Izraelu, prošle sedmice taj procenat skočio je na 27 posto. Također se pokazalo da su četiri od pet projektila koji su pogodili ciljeve sadržavali kasetne bombe.
Svaki četvrti projektil lansiran prema Izraelu u posljednjoj sedmici rata s Iranom probio je sisteme protivzračne odbrane. Ovaj podatak, prema analizi Haaretza, dio je trenda: kako je rat odmicao, povećavao se udio projektila koji nisu presretnuti i koji su izazvali štetu.
Većina njih bile su kasetne municije, za koje Izrael nije uspio razviti poseban odgovor, iako mu nisu bile potpuno nove, jer se s njima već susreo u ratu u junu prošle godine.
Prema praćenju Haaretza, Iran je tokom 40 dana borbi lansirao oko 650 projektila prema Izraelu. Procjena je vrlo slična onoj koju su zabilježili izraelski sistemi, rekao je sigurnosni izvor za Haaretz. Podaci pokazuju da je ukupno 77 projektila uspjelo probiti odbranu i pogoditi ciljeve: 16 s jednom bojevom glavom težine 100–500 kilograma eksploziva, koji su uzrokovali smrt 14 osoba; te 61 kasetni projektil, odnosno projektil koji oslobađa desetine manjih bombi s nekoliko kilograma eksploziva raspršenih na širokom području.
Oni su izazvali najmanje 380 značajnih zona razaranja, pri čemu je poginulo šest osoba u Izraelu i četiri Palestinca na Zapadnoj obali. Najmanje pet osoba je teško povrijeđeno.
Za poređenje, tokom 12 dana borbi u junu prošle godine Iran je lansirao oko 530 balističkih projektila prema Izraelu. Tada je Haaretz dokumentovao 35 pogodaka projektila koji su probili odbranu, od kojih su 32 bila s jednom bojevom glavom, a samo tri kasetna.
Visoki vojni izvori koji su govorili za Haaretz naveli su da je od oko 650 projektila ispaljenih u aktuelnoj kampanji, nekoliko desetina palo u otvorena područja i nije zahtijevalo presretanje. Izvori tvrde da nema nestašice presretača, ali da su zbog dužine rata morali upravljati rizicima pogodaka uz očuvanje zaliha. Zbog toga su koristili i dodatne sisteme koji su tek nedavno prilagođeni za presretanje balističkih projektila, uključujući sistem “David's Sling”. Međutim, ovaj sistem nije nužno efikasan protiv kasetnih projektila.
“David's Sling” je prvobitno namijenjen presretanju raketa dugog dometa. Sada može djelovati i protiv balističkih projektila lansiranih s udaljenosti od oko 2.000 kilometara, ali uz ograničenje: presretanje se vrši unutar atmosfere. To se razlikuje od sistema “Arrow 3”, koji presreće projektile izvan atmosfere – što je ključna razlika. Međutim, “Arrow 3” je najskuplji presretač izraelske vojske (oko 3 miliona dolara po projektilu), a njegove zalihe su ograničene, posebno nakon intenzivne upotrebe u ratu u junu.
Zalihe američkih THAAD projektila također su značajno smanjene nakon prošlogodišnjeg rata, a preostali su raspoređeni u zaljevskim državama radi zaštite od iranskih napada. Zbog toga se tokom rata nije postavljalo samo pitanje ima li dovoljno presretača, nego i kojeg su tipa.
U pravilu, čim se projektil lansira iz Irana, centar za presretanje ratnog zrakoplovstva ga prati u realnom vremenu. Nakon procjene zone udara donosi se odluka: pustiti ga da padne u otvoreno područje ili pokušati presretanje i kojim sistemom.
No, postoji još jedan problem: izraelska vojska ne može uvijek sa sigurnošću utvrditi kakvu vrstu naoružanja projektil nosi, klasičnu bojevu glavu ili kasetne bombe. Ako je riječ o kasetnim bombama, one se raspršuju na visini od oko deset kilometara, pa su protiv njih efikasni samo sistemi koji presreću na većim visinama, poput “Arrow” i THAAD-a. Ako se koristi “David's Sling”, projektil je možda već raspršio podmuniciju.
Podaci pokazuju da se stopa probijanja odbrane povećavala kako je rat odmicao. U prvih sedam dana ispaljeno je oko 220 projektila, a samo 5 posto ih je pogodilo ciljeve, uz deset poginulih. U drugoj sedmici broj lansiranja pao je na oko 100, ali je stopa pogodaka porasla na 7 posto. U naredne dvije sedmice porasla je na 16%, pa na 23 posto. U posljednjih pet dana rata zabilježeni su najgori rezultati: oko 60 projektila, od kojih je 27 posto pogodilo ciljeve.
Prema izvorima izraelske vojske, većina projektila imala je jednu bojevu glavu, ali većina onih koji su probili odbranu bili su kasetni projektili (61 od ukupno 77). Objašnjenje koje daju vojni zvaničnici odnosi se na “politiku presretanja” – skup kompleksnih odluka o upravljanju zalihama, zaštiti strateških ciljeva i stanovništva.
Standardna odluka je presretanje, a odluka da se to ne učini donosi se u posljednjem trenutku. Problem kod kasetnih projektila je što se oni raspadaju mnogo prije udara u tlo.
Vojni zvaničnici naglašavaju i važnost zaštitnih mjera za civile. Kasetne bombe mogu izazvati veliku štetu i uništiti stanove, ali ne u mjeri kao velike bojeve glave koje mogu srušiti cijele zgrade. Podaci pokazuju da su žrtve uglavnom bile osobe koje nisu bile u skloništima.
Najveća oštećenja zabilježena su u Tel Avivu, Petah Tikvi, Bnei Braku i Ramat Ganu, gdje su stotine ljudi evakuisane, a mnogi ostali bez domova.
Kasetne bombe često padaju gotovo istovremeno, stvarajući desetine manjih zona udara na velikom području. Njihova eksplozija stvara fragmente koji djeluju poput “kiše noževa”, što ih čini izuzetno opasnima i smrtonosnima.
Veća upotreba kasetne municije nije jedina promjena u odnosu na ranije sukobe. Prema vojnim izvorima, Iran je sve više gađao južne dijelove zemlje, a s vremenom je fokus pomjeren s vojnih ciljeva na naseljena područja.
Izraelsko Ministarstvo odbrane nije željelo detaljno komentarisati politiku presretanja, uz obrazloženje da se ne žele otkrivati informacije neprijatelju. Saopćeno je da je višeslojni sistem odbrane spasio mnoge živote i da se nastavlja rad na njegovom unapređenju.
IZVOR: Hayat.ba
