Da još uvijek ima ljubavi i poštovanja u moru loših vijesti, dokazuje nam i ljubavna priča iz mjesta Brnjic kod Kaknja. Zijad i Biljana upoznali su se slučajno, ni ne sluteći da će to poznanstvo izrasti u veliku ljubav o kojoj će se pričati pa i snimati najljepša ljubavna priča.
Nekada najveće selo danas izumire
No, počnimo ispočetka. Kako bismo upoznali Zijada i Biljanu i saznali njihovu životnu priču, dođosmo po prvi puta u Kakanjsko mjesto Brnjic. Iako se na prvi pogled oduševismo starim bosanskim kućama, ubrzo od nekolicine mještana saznasmo da su većinom napuštene, te da u njima već godinama niko ne živi.
Ovo nekada veliko i naseljeno mjesto, danas broji tek pokoju porodicu koja se još uvijek nije odlučila na selidbu. Loša putna infrastruktura, nepostojanje javnog prijevoza, niti odvoza smeća, prislile su mnoge porodice da svoj novi dom pronađu drugdje, bliže centru Kaknja.
Brnjic je od Kaknja udaljen preko 30 kilometara, odnosno otprilike sat vremena vožnje s obzirom na lošu cestu koja vodi od rudarskog gradića do ovog napuštenog sela.
“Kada se spomene ‘Brnjic’, najčešće se misli na cijeli brnjički kraj koji danas obuhvata 16 sela i zaseoka. Sredinom ovog područja protječe rijeka Ribnica, a s njene lijeve i desne strane, po okolnim brdima i njihovim padinama, nalaze se sela i zaseoci. Uzvodno uz Ribnicu, s njene desne strane, u nizu poredani, nalaze se: Dubovo Brdo sa Dancima i Drijenom, Brnjic sa Bašićima, Pedićima, Jarevicama i Gradcem, te Varalići i Podborje. S lijeve strane nalaze se: Starposle, Hrastovac, Slivanj, Turalići, Hodžići i Krševac. Skupina svih brnjičkih sela neslužbeno se naziva i ‘Džemat’, jer čine jednu prilično homogenu familijarnu, društvenu, pa i ekonomsku zajednicu” – navodi se u istraživačkom radu dr. Emira Demira “STANOVNIŠTVO BRNJIČKOG KRAJA OD 15. DO KRAJA 19. STOLJEĆA”.
Najljepša ljubavna priča
Brnjic, najveće selo opštine Kakanj, danas izumire. To nam rekoše i naši sagovornici Zijad i Biljana, zbog kojih i dođosmo na brnjički kraj. Zijad je 100% invalid, kojem život u ovom napuštenom selu, stvara dodatne izazove i prepreke.
Njegova priča kreće 1998. godine kada je otišao na odsluženje vojnog roka. Nakon odlaska iz vojske, usljed promrzlina koje je tamo zadobio, Zijadu se pogoršava zdravstveno stanje. Umjesto da 8. novembra proslavi rođendan sa svojim prijateljima i porodicom, Zijad je šest dana ranije završio u bolnici. Od tada pa sve do maja naredne godine Zijad je proveo u bolnici. Tada su to izgledale kao sasvim male rane na nogama, pa je Zijad po otpuštanju iz bolnice, odmah potražio posao i nastavio sa radom. Uspio je za to vrijeme napraviti kuću i useliti.
Već 2013 godine za Zijada počinje velika i najteža borba u životu. Bolovi, odlasci doktoru, amputacije jedne, a potom i druge noge, postali su sastavni dio Zijadovog života.
Ipak u svakom zlu ima i neko dobro. U vrijeme svojih najtežih borbi, Zijad upoznaje Biljanu. Najprije je to bilo uobičajno dopisivanje i druženje putem i izvan društvenih mreža, a potom se Zijad u decembru odlučuje zaprositi Biljanu. Svoju vezu krunisali su brakom 2013. godine, kada je Zijad već amputirao jednu nogu.
“Pitala me je kako ćemo, rekao sam kako nam je Bog propisao tako će biti….Ja bez nogu, a ona me voli..”– kaže Zijad sretan što ima nekog na koga se može osloniti.
Nakon vjenčanja, dok se Zijad borio za život, Biljana je brala šumske plodove i prodavala kako bi uspjeli platiti Zijadovu terapiju. “Nekada nismo imali ni za kafu”. kaže Zijad.
Danas su sretni jer imaju jedno drugo. Brinuli su se jedno o drugom kada je najviše trebalo. U razgovoru sa našim divnim sagovornicima, saznasmo, kako je Zijad proveo noć u bolnici kada se i Biljana borila za život.
Zbog čega je njihova životna priča dobila epitet “najljepše”, saznajte u video priči kolegice Mersihe Zahirović
