Kada bi se to dogodilo Bosna i Hercegovina ne bi izgubila samo imovinu, nego i ključne odlike svog suvereniteta, a cijena takve odluke bila bi previsoka.
Visoki predstavnik u našoj zemlji Christian Schmidt i dalje namjerava da prije odlaska iz naše zemlje nešto učini kako bi “otkočio” mogućnost korištenja državne imovine za, tobože, investicioni zamah. Kako saznaje Stav, Schmidt sa sobom nosi tri verzije lex specialisa tražeći podršku za jedan od njih kojim bi konačno riješio pitanje državne imovine.
Budući da nije realno da politički akteri u našoj zemlji u vezi sa državnom imovinom postignu konsenzus, Schmidt traži širu međunarodnu podršku u vezi sa tim pitanjem svjestan činjenice da će njegova potencijalna odluka naići na otpor ako ne većine, onda svakako dijela javnosti. Državna imovina komplikovana je pravna tematika o kojoj je Ustavni sud BiH već ranije donosio brojne odluke koje su onda ugrađene u prethodno nametnut OHR-ov zakon o zabrani raspolaganja.
Schmidt godinama već pokušava naći prostor za donošenje odluke o državnoj imovini, ali za takvo nešto nakon katastrofalnih odluka kojom je suspendovao Ustav i modificirao Izborni zakon na način koji dominantno pogoduje jednom glasačkom korpusu u bh. entitetu Federacija BiH, nije imao podršku zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Sada kada je evidentno da državna imovina stoji na putu velikih projekata poput onoga Južne interkonekcije, čini se da bi visoki predstavnik u našoj zemlji mogao još jednom poslužiti kao instrumentarij izvanjskih utjecaja koji žele sebi priskrbiti korist u našoj zemlji, piše Stav.ba.
Ne insitira se bez razloga na rješavanju pitanja državne imovine zakonom, pored već postojeće zabrane te činjenice da Komisija Vijeća ministara koja se bavi izuzimanjem parcela za potrebe prodaje ili investicija već postoji te da može neometano raditi. No to nije dovoljno iz nekoliko razloga, od kojih je samo jedan činjenica da su vlasti manjeg bh. entiteta Republika Srpska kao svoje vlasništvo upisali ili već koriste veliki dio onoga što je faktički državna imovina BiH.
Nije tajna da isto radi HDZ, što smo mogli vidjeti na primjeru djelovanja mostarskih vlasti prilikom upisa vlasništva nad hidroelektranama na Neretvi. Ništa se u Bosni i Hercegovini nikada ne dešava slučajno, pa je sasvim sigurno da Schmidt traži rješenje sa kojima se načelno slažu i SNSD i HDZ u svojim aspiracijama kojima se sam karakter države BiH mijenja uplitanjima u njene odlike suverenosti i teritorijalnog integriteta.
Ukoliko je jedan od tri prijedloga zakona koje Schmidt nosi sa sobom tražeći podršku daleko od očiju javnosti, onaj kojim će BiH kao vlasništvo ostati samo zgrade državnih institucija i tu i tamo poneki objekat, svi u ovoj zemlji smo u velikom problemu. Šume, rijeke, poljoprivredno dobro, objekti – čija enormna vrijednost nije utvđena bili bi poklonjeni nižim administrativnim nivoima i praktično bi se leglaliziralo sve ono što se otimalo BiH proteklih 30 godina.
Ako se pod plaštom “investicionog zamaha” zaista pokuša provući rješenje koje državu svodi na vlasnika nekoliko administrativnih zgrada, to neće biti nikakav reformski iskorak, već presedan sa dugoročnim posljedicama, čime bi se faktički ozakonilo sve ono što je godinama rađeno mimo ustavnog poretka, od upisa imovine do njenog korištenja bez jasnog pravnog osnova.
Kada bi se to dogodilo, Bosna i Hercegovina ne bi izgubila samo imovinu, nego i ključne odlike svog suvereniteta, a cijena takve odluke bila bi previsoka.
IZVOR: Hayat.ba
