Sedam mjeseci od tragedije u Domu penzionera Tuzla javnost i porodice stradalih još čekaju sudski epilog slučaja u kojem je život izgubilo 17 osoba, dok su pitanja obnove objekta, rukovođenja Domom i nadzora nad radom ustanova socijalne zaštite i dalje ostala otvorena.
Požar koji je 4. novembra 2025. godine izbio u Domu penzionera Tuzla jedna je od najtežih tragedija koje su pogodile Tuzlu u posljednjim godinama. U požaru je, prema kasnije potvrđenim informacijama, smrtno stradalo 17 osoba, dok je povrede zadobilo više desetina korisnika, zaposlenih i pripadnika službi koje su učestvovale u spašavanju.
Danas, sedam mjeseci kasnije, život u Domu penzionera Tuzla vratio se u redovne tokove. Korisnici borave u ustanovi, zaposleni obavljaju svakodnevne poslove, a dnevni ritam Doma nastavljen je koliko je to moguće nakon događaja koji je ostavio dubok trag. Upravo zato se ova tema ne otvara zbog uznemiravanja javnosti, nego zbog potrebe da se podsjeti šta se dogodilo, šta je u međuvremenu urađeno i koja pitanja još čekaju odgovore.
Sedam mjeseci od tragedije u Domu penzionera Tuzla
Požar je izbio u objektu u kojem borave osobe starije životne dobi, među njima i korisnici koji se teško kreću ili zavise od pomoći drugih. Nakon intervencije vatrogasaca, medicinskih ekipa, policije, zaposlenih i drugih službi, korisnici su zbrinjavani, a povrijeđeni prevezeni na liječenje.
Tragedija je odmah otvorila više pitanja, od protivpožarne zaštite, tehničkih uslova u objektu i procedura evakuacije, do odgovornosti rukovodstva i nadzora nad radom ustanova u kojima su smještene starije i nemoćne osobe.
Iako se svakodnevica u Domu nastavila, činjenica da suđenje još nije počelo ovu temu zadržava u javnom prostoru. Porodice stradalih i građani Tuzle i dalje čekaju da se kroz institucije utvrdi šta se dogodilo prije požara, tokom požara i nakon njega.
Šta je do sada poznato o uzroku požara
Nakon vještačenja, javnosti je ranije saopćeno da je neposredni uzrok požara bio kratki spoj na priključnom kablu radioprijemnika koji je bio uključen u utičnicu. Prema objavljenim informacijama, kabal se nalazio stisnut između madraca, zida i metalnog dijela kreveta u sobi jednog od korisnika, a kao uzrok je navedeno mehaničko, a potom i termičko opterećenje kabla.
Utvrđivanje neposrednog uzroka požara, međutim, nije zatvorilo sva pitanja. Kratki spoj objašnjava kako je vatra izbila, ali ne daje potpune odgovore o tome da li su sve mjere zaštite bile provedene, koliko su procedure bile funkcionalne i da li je sistem mogao bolje zaštititi korisnike koji se u kriznoj situaciji ne mogu sami brzo evakuisati.
Zbog toga se od početka govorilo da istraga ne treba stati samo na tehničkom uzroku požara, nego da mora obuhvatiti i širi kontekst rada ustanove, organizacije, nadzora i provođenja propisanih mjera.
Istraga traje, suđenje još nije počelo
U međuvremenu je istraga obuhvatila osobe iz ranijeg rukovodstva Doma penzionera Tuzla. Tadašnji direktor Mirsad Bakalović podnio je ostavku nakon tragedije, a protiv njega i još jedne odgovorne osobe kasnije je pokrenut krivični postupak. Prema ranijim informacijama, istraga se odnosi na sumnje u vezi s teškim krivičnim djelima protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine, uključujući i moguće propuste u provođenju mjera zaštite od požara u objektu visokog rizika.
Prema informacijama koje su do sada bile dostupne javnosti, suđenje još nije počelo. Zbog toga porodice stradalih, ali i šira javnost, i dalje čekaju da se u sudskom postupku utvrdi postoji li krivična odgovornost i ko je, eventualno, propustio učiniti ono što je bilo potrebno da se tragedija spriječi ili njene posljedice umanje.
Oprez u javnom govoru o ovom slučaju je potreban, jer odgovornost utvrđuje sud. Ipak, javni interes za ovu temu ne prestaje samim protokom vremena. Naprotiv, svako novo odgađanje ili izostanak konkretnog epiloga dodatno pojačava osjećaj da porodice stradalih predugo čekaju odgovore.
Konkurs za direktora, izbor pa poništenje
Jedna od promjena nakon tragedije odnosila se i na rukovođenje ustanovom. U martu ove godine Dom penzionera Tuzla raspisao je javni konkurs za izbor i imenovanje direktora, što je predstavljeno kao korak prema imenovanju novog rukovodstva ustanove.
Početkom maja Upravni odbor imenovao je Mirsada Muhamedbegovića za novog direktora Doma penzionera Tuzla. Prema tada objavljenim informacijama, na konkurs se prijavilo sedam osoba.
Međutim, samo nekoliko dana nakon izbora, javni konkurs je poništen, a raspisan je novi. Ovaj dio priče dodatno je skrenuo pažnju na pitanje stabilnosti upravljanja ustanovom nakon tragedije.
Dom penzionera Tuzla je ustanova u kojoj borave ljudi kojima je potrebna svakodnevna briga. Upravo zato rukovođenje takvim sistemom ne bi smjelo biti samo administrativna procedura, nego proces koji mora ulijevati povjerenje korisnicima, porodicama i zaposlenima.
Obnova i svakodnevni život u Domu
Nakon požara, dio objekta Doma penzionera Tuzla pretrpio je značajna oštećenja, posebno prostor koji je najviše bio zahvaćen vatrom. U javnosti su ranije spominjani planovi obnove kuhinje, liftova, soba, kupatila i drugih dijelova objekta. Šest mjeseci nakon tragedije objavljeno je da Dom penzionera Tuzla još nije u potpunosti obnovljen, iako su sredstva za određene radove bila odobrena.
U međuvremenu su, prema informacijama dostupnim javnosti, urađeni određeni radovi na nižim spratovima, uključujući krečenje i uređenje dijelova prostora koji su u funkciji svakodnevnog boravka korisnika. To je značajno za svakodnevni život u ustanovi, jer se korisnicima, nakon svega što se dogodilo, mora omogućiti što mirnije i dostojanstvenije okruženje.
Nakon svega što se desilo, Dom penzionera Tuzla funkcioniše. Korisnici su u ustanovi, zaposleni rade, a dnevne aktivnosti su nastavljene. To ne briše posljedice tragedije, ali pokazuje da se život u Domu, uprkos svemu, nastavio.
Ipak, djelimično vraćanje prostora u funkciju ne znači da su sva pitanja zatvorena. Obnova objekta, sigurnost korisnika i sistemske mjere zaštite ostaju teme koje bi morale biti praćene i nakon što se pažnja javnosti smanji.
Nadzor nad ustanovama ostao u fokusu
Sedam mjeseci od tragedije u Domu penzionera Tuzla otvoreno je i pitanje nadzora nad ustanovama socijalne zaštite. Takve ustanove nisu samo prostori za smještaj, nego mjesta u kojima žive ljudi koji često zavise od tuđe pomoći, zdravstvene njege, organizacije rada i sigurnosnih procedura.
Javnost se zato i dalje pita koliko su kontrole nad radom ovakvih ustanova redovne, detaljne i djelotvorne. U fokusu su protivpožarne mjere, stanje instalacija, uslovi u kojima korisnici borave, procedure evakuacije, kao i obučenost zaposlenih za situacije u kojima se mora reagovati brzo i bez odlaganja.
Ta pitanja ne odnose se samo na Dom penzionera Tuzla. Ona se tiču svih ustanova u kojima borave starije, bolesne ili teško pokretne osobe. Tragedija iz novembra pokazala je koliko posljedice mogu biti teške kada se rizici ne prepoznaju na vrijeme ili kada sistem zaštite ne funkcioniše onako kako bi morao.
Porodice i javnost čekaju odgovore
Sedam mjeseci nakon tragedije, najteže je svesti priču na podatke, procedure i datume. U požaru je stradalo 17 ljudi, a iza svakog od njih ostali su porodica, prijatelji, komšije i oni koji i danas čekaju da sudski postupak pokaže da li je bilo propusta i ko je za njih odgovoran.
Sedam mjeseci od tragedije u Domu penzionera Tuzla promijenilo je način na koji se u javnosti govori o sigurnosti starijih osoba u institucionalnom smještaju. Iako se svakodnevni život u Domu u međuvremenu nastavio, suđenje još nije počelo, konkurs za direktora prošao je kroz izbor pa poništenje, a pitanje nadzora nad radom ovakvih ustanova ostalo je otvoreno.
Zato podsjećanje na ovu tragediju nije vraćanje panike u javni prostor, nego način da se ne zaboravi ono što se dogodilo i da se od nadležnih nastave tražiti jasni odgovori. Upravo tu se otvara i pitanje za građane, da li su institucije nakon tragedije u Domu penzionera Tuzla morale reagovati brže i odlučnije?
Sedam mjeseci je dovoljno dug period da se vidi šta je urađeno, ali i šta nije. Porodice stradalih, korisnici Doma, zaposleni i građani Tuzle imaju pravo znati koje su se promjene dogodile nakon požara, da li su sigurnosne procedure unaprijeđene i kada se može očekivati sudski epilog. Sud će na kraju utvrđivati odgovornost, ali javni interes ostaje isti, da ustanove u kojima borave najranjiviji budu sigurna mjesta, a ne prostori u kojima se propusti prepoznaju tek nakon tragedije.
IZVOR: SLON.BA
