Dok istraga i dalje traje, a odgovori izostaju, porodice žrtava ostaju same sa svojim pitanjima i boli.
Devetnaest ljudi izgubilo je život te kobne noći u Jablanici, kada je ogromna količina kamenja iz nelegalnog kamenoloma, nošena bujicama i vodom, zatrpala Donju Jablanicu.
Katastrofa koja je pogodila ovo mjesto u nekoliko trenutaka izbrisala je domove, uništila čitava naselja i zauvijek promijenila živote preživjelih. U tragediji su stradale cijele porodice – Tufek, Maslo, Imamović, Čilić i Begović.
Poginuli su:
Begić (Salem) Ajla 1995.-2024., Begović (Muhamed) Ernad 1978.-2024., Begović (Mahmut) Huma 1966.-2024., Begović (Salko) Rahima 1948.-2024., Begović (Alija) Zejna 1939.-2024., Čilić (Ismet) Jasmin 1986.-2024., Čilić (Fikret) Irmela 1992.-2024., Imamović (Salih) Fikret 1960.-2024., Imamović (Salko) Amira 1965.-2024., Imamović (Fikret) Arman 1991.-2024., Hindić (Osman) Ibrahim 1964.-2024., Maslo (Ibro) Redžo 1938.-2024., Maslo (Alija) Nezira 1947.-2024., Maslo (Fehim) Semir 1967.-2024., Maslo (Ćamil) Đemila 1939.-2024., Tufek (Salih) Hivzija 1959.-2024., Tufek (Hivzija) Vedad 1975.-2024. i Tufek (Salko) Adela 1988.-2024.
Dino i Ernad kao simboli tragedije
Među onima koji su te noći izgubili najmilije bio je i Dino Begić. U jednom trenutku ostao je bez supruge Ajle, koja je bila u petom mjesecu trudnoće.
“Oko 11 sati smo legli supruga i ja, mala je već spavala. Čuo sam da kiša pada. Ustao sam jer inače voda teče s obje strane kuće. Probudio sam oca da očistimo. Rekao sam supruzi da probudi kćerku. Kiša je i dalje pojačavala, na donji sprat je počela ulaziti voda. Onda počinju udarci kamenja. Odjednom je nestalo struje, ništa nisam vidio i nisam mogao doći do njih. Babo i ja smo pobjegli na garažu. Supruga je krenula s njom i dijelio je jedan korak. Našao ju je rođak, bila je zatrpana. Dalal je bila pored nje, metar, dva”, govorio je Dino za Hayat.
Posebno mjesto među žrtvama zauzima i Ernad Begović, kojeg su mnogi nazvali herojem Donje Jablanice. U noći katastrofalnih poplava uspio je spasiti članove svoje porodice, ali je u toj borbi izgubio vlastiti život.
“Tu večer nas je probudio muž i rekao da imamo pet minuta da izađemo. Pored naše kuće živjeli su efendija i njegova porodica. Poslao nas je na njegov balkon, on je ostao na stepenicama. Onda se desio udar, ne želim se ni sjećati. Ušla sam unutra sa djecom, nanom i dedom. Popeli smo se na treći sprat. Za sat vremena je voda došla do ‘grla’. Gledali smo smrti u oči”, pričala je njegova supruga.
Bol zbog gubitka bila je neizmjerna, ali su porodice stradalih i tada pokazale dostojanstvo. Na zajedničkoj dženazi zahvaljivali su svima koji su došli da podijele njihovu tugu. U danima nakon tragedije bilo je i trenutaka koji su vraćali vjeru u ljude – zagrljaja, riječi podrške i pomoći onih koji nisu okrenuli glavu od njihove nesreće.
No, kako su prolazili mjeseci, činilo se da su na Donju Jablanicu mnogi zaboravili.
Dvije godine kasnije: Porodice još čekaju odgovore
U oktobru ove godine navršit će se pune dvije godine od tragedije koja je odnijela 19 života. I dalje nema odgovora na brojna pitanja koja postavljaju porodice žrtava, niti ima odgovornih za ono što se dogodilo.
Preživjeli mještani pokušali su nastaviti život uz pomoć humanitarnih organizacija, dobrih ljudi i pojedinaca koji su pomogli izgradnju novih kuća. Ipak, rane koje su ostale ne mogu se sanirati novcem niti novim zidovima.
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona gotovo dvije godine vodilo je istragu. U odgovorima medijima navodili su da je predmet i dalje u radu te da, zbog zaštite istrage, ne mogu iznositi više detalja.
Glavni kantonalni tužilac Kantonalnog tužilaštva HNK 12. marta 2026. godine donio je odluku kojom se, iz proceduralnih razloga, van snage stavlja ranije donesena naredba o provođenju istrage Područnog tužilaštva Konjic, nakon čega je predmet vraćen u prethodnu fazu.
Na kraju je slučaj preuzeo Posebni odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (POSKOK).
U predmetu su osumnjičene četiri osobe, među kojima je i vlasnik kamenoloma te firme Sani iz Jablanice, Dženan Honđo, koji je ispitan u Tužilaštvu HNK krajem septembra prošle godine.
Dok istraga i dalje traje, a odgovori izostaju, porodice žrtava ostaju same sa svojim pitanjima i boli. Na godišnjicama i komemoracijama često izostaju oni koji bi trebali pokazati odgovornost i poštovanje prema stradalima.
Za porodice poginulih vrijeme nije donijelo olakšanje. Donijelo je samo još jednu godinu čekanja.
Čekanja na istinu. I čekanja na pravdu.
