Bakšić dodatno objašnjava institucionalni karakter OHR-a i kontinuitet odluka koje donosi međunarodna uprava u BiH.
U 2023. godini, političko-pravni odnosi u Bosni i Hercegovini dodatno su se zaoštrili nakon niza odluka koje je donio visoki predstavnik Christian Schmidt. Njegove intervencije u pravni sistem, posebno one koje se odnose na entitetske propise i odluke institucija RS-a, izazvale su široke političke i pravne reakcije.
Schmidt je prvo suspendovao Zakon o nepokretnoj imovini RS, a zatim je u julu iste godine išao korak dalje, stavio van snage zakone RS-a koji su se odnosili na neprimjenjivanje odluka Ustavnog suda BiH i neobjavljivanje odluka OHR-a. Istovremeno je izmijenio Krivični zakon BiH, čime je nepoštivanje odluka visokog predstavnika definisano kao krivično djelo, za koje su predviđene kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina, uz mogućnost smjene s funkcije.
Pored toga, njegove odluke su obuhvatile i zaključke Narodne skupštine RS-a, kojima se osporavao legitimitet Suda i Tužilaštva BiH. Time su, praktično, ti akti stavljeni van pravne snage u okviru državnog pravnog sistema.
Reakcije iz bh. entiteta RS
Iz institucija bh. entiteta RS poručuju da će, nakon odlaska Schmidta, insistirati na tome da se ukinu sve odluke i zakoni koje je visoki predstavnik nametnuo. Međutim, pravni stručnjaci upozoravaju da takav scenarij u praksi nije izvodiv.
Šukrija Bakšić, profesor ustavnog prava, ističe za Hayat da entitetske vlasti nemaju pravni mehanizam da ponište odluke visokog predstavnika:
„Apsolutno je nemoguće da Vlada iz RS-a ili bilo koji entitetski organ ili bilo koji državni organ poništi odluke visokog predstavnika. Treba podsjetiti da s u par navrata Ustavni sud BiH kao najviša pravosudna instanca oglasio nenadležnim za kontrolu akata koje donese visoki predstavnik.“
On dodatno objašnjava institucionalni karakter OHR-a i kontinuitet odluka koje donosi međunarodna uprava u BiH:
„Mi smo imali praksu da je visoki predstavnik od Dejtona pa na ovamo, da su pojedini visoki predstavnici nametali takoreći određene zakone koje su kasnije nadležni parlamenti potvrđivali, ali da su se ukidale odluke visokog predstavnika, takva mogućenost nije predviđena. Visoki predstavnik ne donosi odluke kao pojedinac, već to donosi Ured visokog predstavnikla kao jedna institucija međunarodne zajednice, što znači da personalna promjena ne znači ništa u smislu važenja odluka koje je doni ovisoki predstavnik. Jedino je tu nadležan za njihovu izmjenu i ukidanje novi visoki predstavnik i insitucija, odnosno Vijeće za implementaciju mira.“
Na kraju, Bakšić poručuje da se takve odluke moraju posmatrati i kao politička poruka:
„Ovo je jasna poruka i novom visokom predstavniku, ko god on bude, s kim ima posla a isto tako i signal Vijeću za implementaciju mira.“
IZVOR: HAYAT.BA
