Jedan od starijih članova ekipe Javnog gradskog preduzeća “Gradske čistoća”, koji vode računa o javnoj higijeni u Novom Pazaru, Mustafa Ćatić (64), kaže da posao kojim se bavi nije lak, ali da voli da ga radi i da se ne raduje skorašnjoj penziji.
Sve ekipe Javnog gradskog preduzeća ovih dana imaju pune ruke posla zbog zavijanih ulica, a oni su naši heroji koji vrijedno rade i ne odustaju ni kad je najteže.
Mustafa vrijedno radi sa svojim kolegama na razbijanju leda i posipanju soli i rizle kako bi građani mogli normalno da hodaju bez straha od padova ili prijeloma i kako bi grad bio čist. Ovaj savjesni radnik Čistoće se ne žali na uslove rada na niskim temperaturama, niti ljetnjim vrelinama, ali primjećuje da bi kultura javne higijene trebalo da bude na većem nivou.
– Meni nije teško da radim. Kada ste aktivni, onda je i manje hladno, ali građani mogu u velikoj mjeri da nam olakšaju posao i da nas poštede. Jedan naš kolega je jutros slomio i nogu i ruku – kaže on za portal Free media, prenosi Telegraf.rs.
Dodaje da je osim posipanja i razbijanja leda na toj gradskoj površini više puta od jutros praznio male kante, oko kojih ljudi bacaju kese sa smećem, iako su kontejneri, na stotinjak metara udaljeni, gotovo prazni.
– Građani slabo vode računa. U Lučnoj zgradi žena baca kese sa trećeg, četvrtog sprata, ne daj Bože, nekoga može da ubije. U Bosni je bilo ratno stanje, a sad kad odem tamo, vijek mi se produži. Oni su to regulisali kaznama, a i naš grad bi trebalo da bude čistiji – smatra on.
Dodaje da se situacija i u Novom Pazaru popravlja, naročito poslednjih godina od kada postoji Komunalna milicija, ali da to nije dovoljno.
Smeće se redobno odvozi
– Ova situacija oko deponije je komplikovana. Smeće je poskupjelo, ali opet redovno se odvozi. Svako može da doprinese da nam svima bude bolje – ističe Mustafa.
S obzirom na to da je veseljak po prirodi i da njeguje dobre međuljudske odnose on u svojoj ulici u Selakovcu uspjeva da zavede red, a komšije imaju poštovanja prema njegovom zanimanju.
– U našoj ulici ima tridesetak kuća i cijeli komšiluk ustane kada treba da čistimo snijeg i bacamo so. Niko ne smije nikome da zamjera, niti sa nekim da ne priča – napominje on uz osmijeh.
Vjeruje da optimističan pogled na svijet i izbjegavanje briga umnogome olakšavaju život.
Uvijek nasmijan
– Ja sam vazda nasmijan. Imam 64. godine, a šta je to, samo pola vijeka. Volim da se našalim, da se nasmijem. Ne sekiram se ni za šta. Onom jednom u Tutinu platim 20 eura, on mi odnese sve brige i godinu dana se sekira umjesto mene – šaljivo priča Mustafa.
Ovaj Novopazarac po opredjeljenju, inače porijeklom iz prijepoljskog sela Kaćeva, već 26 godina radi u novopazarskom preduzeću.
Voli Novi Pazar, gdje je i prije nego se doselio, rado dolazio. Zadovoljan je, kaže, poslom, koji pošteno i časno obavlja, i ne bi ništa u životu mijenjao.
– Djecu udao, oženio, kuću napravio i sve od ovog posla? Sve što sam kod Boga tražio to mi je dao. Nisam bio lukav, imao sam fine odnose sa svima. Imam troje djece, dvije kćerke i sina i šestoro unučadi – ističe on.
Bogatstvo su porodica i prijatelji
Njegov otac je kaže imao 18-toro djece i sada ima više od 400 unučadi i praunučadi po celom svetu, kojima Mustafa ne može ni imena da nabroji, ali kaže da će imati koga da posjećuje u penziji.
– Holandija, Danska, Švedska, Nemačka, svuda u svetu imam rodbinu. Da mi Bog da još 20-30 godina da živim i ništa više ne tražim. Deda mi je živio 107 godina, a svi kažu da ja ličim na njega – zadovoljno naglašava on.
U maju će proslaviti rođendan sa kolegama, a na ljeto planira da u rodnom selu napravi slavlje za 150 članova najbliže rodbine, od kojih je šezdesetak iz Novog Pazara.
– Slavim rođendane pa ću tako i ove godine 9. maja, kad slavi i cijela Rusija, a velika porodična proslava bit će na ljeto u mom rodnom selu gdje imamo 16 hektara zemlje – najavljuje ovaj zadovoljni radnik novopazarske Gradske čistoće, koji se ne raduje penziji u koju će otići za godinu i po.
Izvor: Avaz.ba
