Naučnici su prvi put otkrili pećinu na Mjesecu, duboka je oko 100 metara i mogla bi predstavljati idealno mjesto za izgradnju stalne ljudske baze, javlja BBC.
Riječ je o jednoj od vjerovatno nekoliko stotina pećina skrivenih u podzemnom, neotkrivenom svijetu, tvrde naučnici. Države vode utrku pokušavajući uspostaviti stalno ljudsko prisustvo na Mjesecu, no bit će potrebno zaštititi astronaute od radijacije, ekstremne temperature i uvjeta u svemiru.
Helen Sharman, prva britanska astronautkinja u svemiru, za BBC News je rekla da novootkrivena pećina izgleda kao dobro mjesto za bazu te je sugerisala da bi ljudi potencijalno mogli živjeti u lunarnim jamama za 20 do 30 godina. Međutim, dodala je da je pećina toliko duboka da će se astronauti možda morati spuštati u nju te koristiti mlazne rance ili lift da izađu iz nje.
Pećinu su uz pomoć radara pronašli Italijani Lorenzo Bruzzone i Leonardo Carrer s Univerziteta Trento. a ona se nalazi na stjenovitoj ravnici nazvanoj Mare Tranquillitatis. Ova lokacija je vidljiva golim okom sa Zemlje i korištena je za slijetanje misije Apollo 11 1969. godine.
Pećina ima “krovni prozor” na površini Mjeseca, koji vodi do vertikalnih zidova, a tu je i kosi pod koji bi se mogao protezati dalje ispod površine. Nastala je prije više miliona ili milijardi godina kada je lava tekla površinom Mjeseca i napravila tunel kroz stijenu.
Najbliži ekvivalent na Zemlji bile bi vulkanske pećine u Lanzaroteu u Španiji.
“Ovo je zaista uzbudljivo. Kada dođete do ovih otkrića i pogledate fotografije, shvatite da ste prva osoba u historiji čovječanstva koja je to vidjela. Život na Zemlji je počeo u pećinama, tako da je logično da bi ljudi mogli živjeti u njima i na Mjesecu”, izjavio je Carrer.
Pećina tek treba biti u potpunosti istražena, a naučnici se nadaju da bi se za mapiranje mogli koristiti radari koji prodiru u tlo, kao i kamere te roboti.
Naučnici su prije oko 50 godina zaključili da na Mjesecu vjerovatno postoje pećine, a 2010. godine je kamera u misiji Lunar Reconnaissance Orbiter snimila jame za koje su naučnici pomislili da bi mogle predstavljati ulaze u pećine. No, oni nisu znali koliko su one duboke, niti da li bi se urušile.
Međutim, Bruzzone i Carrer sada imaju odgovor na to pitanje, iako je potrebno još mnogo rada da bi se razumio puni obim pećine.
“Imamo dobre fotografije površine, možemo vidjeti mjesto slijetanja Apolla, ali ne znamo ništa o tome šta se nalazi ispod površine. Postoje ogromne mogućnosti za otkriće”, kazao je za BBC News Francesco Sauro, koordinator tima za planetarne pećine Evropske svemirske agencije.
Ovo istraživanje bi moglo pomoći i u slučaju pećina na Mars. To bi moglo otvoriti vrata pronalasku dokaza života na Marsu, jer ako je postojao, vjerovatno bi bio u pećinama zaštićen od elemenata na površini planete.
Pećine na Mjesecu bi mogle biti korisne ljudima, no naučnici tvrde da bi mogle pomoći u odgovaranju na osnovna pitanja o historiji Mjeseca pa čak i Sunčevog sistema.
Stijene unutar pećine nisu toliko oštećene svemirskim uslovima, tako da mogu pružiti opsežan geološki zapis koji seže milijardama godina unazad.
Izvor: Klix.ba
